Kamena crkva sv. Nikole izgrađena je u 15. stoljeću na ruševinama kasnoantičke građevine od koje se sačuvao dio zida (“opus spicatum”).
Kasnobarokna crkva sv. Ciprijana i Justine sagrađena je 1742. u istočnom dijelu Visa u predjelu Kut. Na ovom mjestu postojala je crkva podignuta početkom 15. stoljeća, a čiji se ostatak vidi u u stražnjem dijelu današnje crkve sa zazidanim otvorom gotičkog prozora.
Sagrađena je u 9. stoljeću na malom poluotočiću na ulazu u duboki viški zaljev. Po njoj se viški zaljev u srednjem vijeku nazivao luka Sv. Jurja, otočić na ulazu u zaljev je Škoj Sv. Jurja, kao i Jurjevo brdo s njene istočne strane, a zaštitnik grada Visa je upravo sv. Juraj.
Crkva sv. Duha sagrađena je u zapadnom dijelu viške luke u drugoj polovici 17. stoljeća ili početkom 18. stoljeća. Orijentirana je u smjeru istok-zapad. Na pročelju se nalazi portal s dvokrilnim zabatom i eliptičnim prozorima s volutama, a među kojima je središnji prozor u obliku koluta, te preslica sa zvonom.
Crkva i samostan sv. Jere sagrađeni su na poluotočiću Prirovo početkom 16. stoljeća. Pročelje crkve sagrađeno je od mramora uzetog s obližnjih ostataka antičke Isse, prvenstveno rimskog kazališta nad kojim je podignut franjevački samostan.
Crkva je dobila ime po manjim pripećcima na mjestu gdje je sagrađena. Gradnja je započeta na zemljištu koje je graditeljima darovao Frano de Pelegrinis na samom početku 16. stoljeća.
Godine 1462. dominikanci samostana sv. Marka iz Hvara dobili su od hvarskog kneza dopuštenje da na općinskom zemljištu u Kutu izgrade kuću i urede vrt.
Burno razdoblje Napoleonovih ratova početkom 19. stoljeća pretvorilo je otok Vis u veliko gusarsko, krijumčarsko i obavještajno središte, a naposljetku, uspostavom engleske vlasti, i u moćnu utvrdu.
